Najljepše destinacije za ljetovanje na Mediteranu
Umjesto liste od pedeset mjesta, šest različitih ideja o odmoru i gradovi koji ih najbolje predstavljaju.
Umjesto liste od pedeset mjesta, šest različitih ideja o odmoru i gradovi koji ih najbolje predstavljaju.

Mediteran nije jedno mjesto nego desetak različitih ideja o tome kako izgleda dobar odmor. Neko traži gradić u kojem se sve obavi pješice, neko uvalu bez ijednog kafića, a neko grad u kojem se ujutro ide u muzej, a popodne na plažu. Zbog toga liste tipa „dvadeset najljepših plaža“ rijetko pomažu — one pretpostavljaju da svi tražimo istu stvar.
Korisnije je pitanje: šta želite raditi trećeg dana, kad prođe početno oduševljenje? Ako je odgovor „ništa, samo more i knjiga“, jedan tip mjesta je pravi. Ako je odgovor „vidjeti nešto novo svaki dan“, to je potpuno drugi tip. Odgovor na to pitanje eliminiše polovinu opcija i uštedi vam mnogo novca.
Ispod je šest tipova destinacija, s konkretnim mjestima koja ih dobro predstavljaju i s onim što svaki tip zaista traži od vas.
Uske ulice, kamene kuće, zvonik koji se vidi izdaleka i luka s nekoliko brodova. Ovo je slika koju većina ljudi ima na umu kad kaže „Mediteran“, i s razlogom: sve je na dohvat ruke, ne treba vam auto, a dan se sam složi između kafe, mora i večere.
Na Jadranu su tipični primjeri Rovinj u Istri, s crkvom svete Eufemije na vrhu poluostrva, i Trogir, čija je stara jezgra na malom ostrvu spojenom mostovima s kopnom. Korčula je posebno zanimljiva zato što su joj ulice namjerno postavljene u obliku riblje kosti — bočne uličice s jedne strane su blago zakrivljene da razbiju vjetar, a s druge prave da propuste svježinu.
Južnije, u Boki kotorskoj, Perast je gradić od jedne ulice s barokim palatama i dva ostrvca pred sobom — Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela. Nema prave plaže i to je dio dogovora: dolazi se zbog prizora, a ne zbog kupanja. Kotor, dvadesetak minuta dalje, ima utvrđenu jezgru i zidine koje se penju uz brdo iznad grada.
Ako gledate dalje od Jadrana, Piran u Sloveniji nosi jasan venecijanski pečat oko Tartinijevog trga. U Grčkoj je Monemvasia gradić pod stijenom na koji se ulazi kroz jedna vrata, a automobili ostaju izvan — donji grad je u cijelosti pješački. U italijanskoj Apuliji Ostuni je poznat kao „bijeli grad“ zbog vapnom bojanih fasada, a Polignano a Mare stoji na liticama nad malom uvalom.
Šta traži od vas: ranije ustajanje. Ovakva mjesta ljeti su najprijatnija do deset i poslije šest, a između toga pripadaju dnevnim posjetiteljima s kruzera i autobusa. Ako volite da dan počne u sedam, ovo je vaš tip mjesta.

Što je dalje od kopna, to je tiše — i to pravilo na Jadranu radi gotovo bez izuzetka. Vis je najudaljenije naseljeno hrvatsko ostrvo i do 1989. bilo je zatvoreno za strance jer je na njemu bila vojna baza. Ta izolacija je razlog zašto je ostalo manje izgrađeno od ostrva koja su decenijama primala turiste.
Lastovo je još dalje i još tiše; cijelo ostrvo s okolnim ostrvcima je park prirode. Mljet ima nacionalni park na zapadnoj strani, s dva slana jezera — Velikim i Malim — koja su povezana s morem uskim kanalom. U Grčkoj isti princip vodi na manja kikladska ostrva, gdje se broj dnevnih veza mjeri u jedan ili dva.
Logistika je ovdje glavna tema. Broj i trajanje veza diktiraju cijeli plan puta, a katamaran i trajekt nisu isto: trajekt vozi auto, katamaran je brži ali obično prima samo putnike. Provjerite red vožnje na stranici prevoznika prije nego što rezervišete smještaj, jer se sezonski i vansezonski raspored razlikuju znatno.
Šta traži od vas: planiranje i gotovinu. Na manjim ostrvima bankomat je jedan ili ga nema, prodavnica ima pauzu popodne, a posljednja veza ide ranije nego što biste očekivali. Ponesite i osnovne lijekove — apoteka nije uvijek na ostrvu.

Kompromis koji dobro radi za porodice i za one koji se brzo zasite plaže. Split je najbolji primjer: stara jezgra je bukvalno izgrađena unutar Dioklecijanove palate, pa je šetnja kroz centar istovremeno i obilazak antičkog spomenika. Zadar ima rimski forum, a na rivi Morske orgulje koje zvuk proizvode kretanjem valova kroz cijevi ugrađene u obalu.
Prednosti su konkretne: bolja veza s aerodromom, restorani izvan turističke zone, pijaca, muzeji i sadržaj koji radi i kad pada kiša. Mana je što plaže u gradovima rijetko spadaju u najljepše — obično su betonske ili šljunčane i pune. Rješenje je uzeti smještaj u gradu, a za kupanje se odvoziti dvadeset minuta.
Ista logika radi i dalje na Mediteranu: Solun u Grčkoj, Valencija u Španiji, Bari ili Palermo u Italiji. Svi su dovoljno veliki da imaju vlastiti život neovisan o sezoni, što znači da vam grad ne izgleda kao kulisa.

Postoji mali broj mjesta na Mediteranu na kojima automobili nisu dopušteni, i ona funkcionišu potpuno drugačije od ostalih. Hydra u Grčkoj je najpoznatiji primjer — na ostrvu nema automobila, a teret se prenosi mulama i ručnim kolicima. Tišina je zbog toga fizički primjetna, posebno noću.
Na Jadranu isti režim imaju Silba i Zlarin, oba mala i oba bez motornog prometa. Efekat je isti: djeca se puštaju sama, razgovor se vodi normalnom jačinom glasa, a jedini zvuk je more i brod koji dolazi.
Najbolje destinacije rijetko su one s najviše sadržaja. Češće su one gdje se dan sam složi.
Šta traži od vas: spremnost da hodate i nosite. Prtljag se do smještaja vuče ručno, često uz stepenice. Kofer s malim točkićima na kamenoj kaldrmi je greška koja se pamti.

Dvadeset do trideset minuta od mora cijene padaju osjetno, noći su podnošljivije, a vi dobijate mogućnost da svaki dan birate drugu plažu umjesto da gledate istu. Trebate auto — to je cijela cijena ovog pristupa.
U Istri to su brdski gradići poput Motovuna i Grožnjana, oba s pogledom preko doline Mirne. U Apuliji je unutrašnjost možda zanimljivija od obale: Locorotondo i Alberobello, gdje su kuće od suhog kamena s konusnim krovovima, trulli, pod zaštitom UNESCO-a. U Hercegovini je Trebinje tridesetak kilometara od mora, a Blagaj kod Mostara ima izvor Bune i tekiju uz samu stijenu.
Za nas iz Bosne i Hercegovine ovo je često najracionalniji izbor: Neum je jedini naš izlaz na more i mali je, ali cijela hercegovačka unutrašnjost je na sat do sat i po od hrvatske i crnogorske obale.

Šesta opcija nije novo mjesto nego novi termin. Dubrovnik, Hvar, Amalfitanska obala i Cinque Terre u septembru i prvoj polovini oktobra izgledaju kao da su vaši. More je u septembru toplije nego u junu, jer se voda zagrijava sporo i još sporije hladi, a gužve su znatno manje.
Ustupak je što dio sadržaja radi skraćeno, broj brodskih veza pada, a vrijeme je nepredvidivije. Zato je za vansezonu bolje birati mjesto koje ima šta ponuditi i po kiši — grad prije nego usamljena uvala.
Ako putujete prvi put s malom djecom, veći grad ili zaleđe s autom nose najmanje rizika. Ako vam je cilj da se isključite, ostrvo bez automobila radi bolje od bilo kakvog programa. Ako imate sedam dana i želite vidjeti više, kombinacija dvije baze — jedan grad i jedno malo mjesto — gotovo uvijek je bolja od pet noćenja u pet mjesta.
Praktično: rezervišite smještaj koji ima kuhinju čak i ako ne planirate kuhati. Doručak kod kuće i jedan obrok vani smanje troškove za trećinu, a ujutro nećete gubiti sat na traženje mjesta koje je otvoreno.
Priče kojima ste se ove sedmice najčešće vraćali.