Šta je kašmir i zašto se isplati

Kašmir je poddlaka kašmirske koze — fini, mekani sloj koji koza pušta preko zime, a otpušta u proljeće. Najviše ga daju stada s hladnih visoravni centralne Azije, gdje razlika između ljeta i zime prelazi pedeset stepeni: upravo taj surovi raspon tjera kozu da razvije vlakno kakvo ovca nikad ne razvije.

Jedna koza godišnje dâ tek stotinjak i nešto grama upotrebljive poddlake — pa za jedan džemper treba proizvodnja dvije do četiri koze. To je pravi razlog cijene, a ne ime na etiketi.

Zašto grije, a ne svrbi

Toplina pletenine ne dolazi od težine nego od zraka koji vlakna zarobe. Kašmirsko vlakno je znatno finije od većine ovčije vune — mjeri se u mikronima, i finoća je ta koja stvara gušću mrežu sitnih zračnih džepova. Rezultat je komad koji grije više od duplo teže vunene verzije.

Ista finoća objašnjava i zašto ne svrbi: deblja vlakna se pri dodiru s kožom savijaju kao čekinje i bockaju, a fina se povijaju. Ko ne podnosi vunu na golu kožu, kašmir najčešće podnosi bez problema.

Kašmir ne grije zato što je težak, nego zato što je fin.

Kako prepoznati kvalitet

Na etiketi tražite stopostotni kašmir i, ako je navedeno, dvoslojnu pređu (2-ply) — dva upredena vlakna drže oblik i toplinu bolje od jednog. U ruci: kvalitetan komad je gust, vraća se kad ga blago rastegnete i ne prosijava kad ga podignete prema svjetlu.

Površina ne treba biti pretjerano „puhasta“ odmah u radnji — izražena dlakavost novog komada često znači da je pređa rađena od kratkih vlakana koja će se brzo izvlačiti i pilingovati bez kraja.

Piling: šta je normalno, a šta nije

Čvorići na mjestima trenja — bokovi, ispod ruku — normalni su u prvih nekoliko nošenja i kod najskupljih komada: to izlaze kratka vlakna zaostala iz predenja. Skinu se češljem za pletenine i pojava se smiri. Loš znak je tek piling koji se mjesecima ne smiruje po cijeloj površini.

Održavanje: rjeđe i nježnije

Kašmir se pere rijetko — provjetravanje poslije nošenja obavi većinu posla. Kad se pere: ručno ili na vunenom programu, hladno, sa šamponom za vunu, bez cijeđenja uvrtanjem. Suši se položen ravno na peškir, nikad na vješalici, jer se mokra pletenina izduži pod vlastitom težinom.