Koliko tjestenine po osobi i kako je izmjeriti bez vage
Mjera za glavno jelo i za prilog, trik sa snopom špageta i koliko umaka ide uz porciju.
Mjera za glavno jelo i za prilog, trik sa snopom špageta i koliko umaka ide uz porciju.

Osamdeset do sto grama suhe tjestenine po osobi je porcija za glavno jelo. Ako je tjestenina prilog, ili ako umak nosi mnogo mesa, dovoljno je šezdeset grama. To su brojevi koji vrijede za odraslu osobu i za većinu oblika.
Zvuči kao sitnica, ali je najčešći razlog zbog kojeg tjestenina kod kuće ne ispadne kao u restoranu: skuha se pola pakovanja za dvoje, a umka ima za dvije porcije — pa se sve razvodni.
Za špagete i druge duge oblike postoji mjera koja radi: snop koji stane u krug prečnika oko dva i po centimetra — otprilike veličine dvomarkice — približno je sto grama. Uhvatite snop, skupite ga u prstima i uporedite s novčićem.

Za kratke oblike — penne, fusilli, rigatoni — mjera je šolja. Obična šolja od dva i po decilitra drži otprilike sto grama, uz razliku od nekoliko grama zavisno od oblika. Šuplji i krupni oblici stanu u manjoj količini po šolji od sitnih.
Svježa tjestenina već sadrži vodu, pa je po osobi treba više — okvirno sto dvadeset do sto pedeset grama za glavno jelo. Ako recept kaže grame za suhu, a vi kuhate svježu, podignite količinu za oko polovinu.
Suha tjestenina upije vodu i naraste otprilike dva do dva i po puta. Sto grama suhe daje između dvjesta i dvjesta pedeset grama kuhane — zato tanjir uvijek izgleda punije nego što je izgledala mjera.
Zbog toga se tjestenina uvijek mjeri suha. Mjerenje kuhane ima smisla samo ako računate nešto unaprijed skuhano, i tad je najlakše vratiti se na pola izmjerene težine.
Okvirno sto do sto pedeset mililitara gotovog umaka po porciji. Manje za ulje i češnjak ili druge lagane umake, više za gušće s mesom. Umak nije preliv nego omotač — ako se na dnu tanjira nakon jela skuplja lokva, bilo ga je previše.
Ostatak posla ne radi ni mjera ni recept nego spajanje u tiganju, uz malo vode od kuhanja.
Otprilike litar vode na sto grama tjestenine. Za četiri porcije to je četiri litre — više nego što većina ljudi stavi, a razlog je što tjestenini treba prostora da se ne slijepi.

Za šest i više ljudi računajte osamdeset grama po osobi, ne sto. Kad je tjestenina dio večere s više priloga, pojede se manje nego kad je jedino jelo — a i ostatak se lošije podgrijava nego što se čini.
Djeci do desetak godina ide otprilike pola odrasle porcije, dakle četrdeset do pedeset grama.
Ne po težini — sto grama je sto grama bilo da su špageti, penne ili gnijezda. Mijenja se samo kako to izgleda u posudi, pa mjerenje na oko vara: isti volumen fusillija i penna nije ista težina, jer se različito slažu.
Zbog toga mjera šoljom radi pouzdano samo za oblik na koji ste je baždarili. U kući u kojoj se kupuju tri-četiri oblika, jedno mjerenje po obliku rješava to zauvijek.
Sto grama je puna porcija, ali jedan tanjir je najteže pogoditi — ostatak pakovanja ostane otvoren i suši se. Praktičnije je izmjeriti dvije porcije odjednom i drugu ostaviti za sutra kao hladnu salatu, jer se kuhana tjestenina bolje drži hladna nego podgrijana.
Druga opcija su manja pakovanja: otvore se i potroše prije nego što tjestenina izgubi na svježini.
Sto šezdeset do dvjesta grama suhih, odnosno dva snopa veličine dvomarkice. Za dvoje je to obično nešto manje od pola pakovanja od pola kilograma.
Tristo dvadeset do četiristo grama suhe, uz oko četiri litre vode. Jedno pakovanje od pola kilograma je nešto više od toga i ostavi vam malo viška — što je za goste bolje nego manjak.
Suha. Sve mjere u receptima i na pakovanju odnose se na suhu težinu, jer koliko će narasti zavisi od oblika i od toga koliko se kuha.
Ako kuhate često, izmjerite jednom vagom koliko je sto grama vašeg najčešćeg oblika u šolji ili u snopu, pa više nikad nećete morati vagati. Jedna provjera zamijeni sve buduće.
Priče kojima ste se ove sedmice najčešće vraćali.