Kako očistiti rernu bez trljanja

Masnoća u rerni nije obična prljavština. Pri visokoj temperaturi mast polimerizuje — veže se u tvrd, smolast sloj koji se ne rastvara u vodi i ne popušta pod sunđerom. Zato rerna traži drugu logiku od ostatka kuhinje: ne trlja se snažnije, nego se ostavi da nešto radi umjesto vas.

Ispod su tri načina, poređana od najblažeg do najjačeg, plus ono što se ne smije raditi zavisno od tipa rerne — jer tu se najlakše napravi trajna šteta.

Prije svega: kakvu rernu imate

Ovo odlučuje sve ostalo. Klasična rerna s emajliranom unutrašnjošću trpi i pastu od sode i namjenska sredstva. Rerna s katalitičkim pločama — hrapave, mat ploče na bočnim stranama — same razgrađuju masnoću na visokoj temperaturi i njih se ne smije trljati ni prati bilo čime, jer se porozni sloj uništi i prestane raditi.

Pirolitička rerna ima program samočišćenja koji zagrije unutrašnjost na nekoliko stotina stepeni i masnoću spali u pepeo. Kod nje se ne koriste hemijska sredstva uopšte. Ako ne znate koji tip imate, uputstvo je jedino pouzdano mjesto — pogađanje ovdje košta.

Metoda 1: pasta od sode, preko noći

Najblaža i najjeftinija. Pomiješajte sodu bikarbonu s malo vode do guste paste i namažite je po unutrašnjosti, izbjegavajući grijače i ventilator. Ostavite preko noći — soda ne rastvara masnoću hemijski, nego je omekšava i podiže, pa vrijeme radi posao koji bi inače radilo trljanje.

Ujutro se pasta obriše vlažnom krpom. Ono što ostane popusti uz drvenu ili plastičnu lopaticu; metalnu ne koristite jer ogrebe emajl. Za bijeli ostatak sode po uglovima pomaže krpa nakvašena razblaženim ocatom — kiselina neutralizuje bazu i ostatak se skine bez traga.

Metoda 2: para

Za rernu koja nije jako zapuštena. Stavite duboku posudu s vodom i sokom limuna na srednju rešetku, uključite rernu na oko sto pedeset stepeni i pustite pola sata. Para omekša naslage, pa se nakon hlađenja obrišu znatno lakše. Ovo ne rješava tvrde, godinama pečene slojeve, ali održavanje između velikih čišćenja radi dobro.

Metoda 3: namjensko sredstvo

Za slojeve koje prve dvije metode ne pomjere. Sredstva za rernu su jako alkalna i zato rade brzo — i zato traže rukavice, otvoren prozor i strogo držanje vremena s pakovanja. Nanosi se na hladnu rernu, nikad na vruću, i ispere temeljito u nekoliko prolaza, jer ostatak pri sljedećem pečenju isparava u hranu.

Rerna se ne čisti snagom nego vremenom. Sve što radi brzo, radi hemijom koja traži pažnju.

Rešetke i staklo

Rešetke su najlakše u kadi ili velikom lavoru: vruća voda, deterdžent za suđe i dva do tri sata stajanja. Podloga od starog peškira spriječi da ogrebu kadu. Nakon toga popuste uz grubu stranu sunđera.

Staklo na vratima obično ima naslage koje se vide samo pod uglom. Pasta od sode i pola sata stajanja rješava većinu; za tvrdokorne točke koristi se britvica za staklo, držana gotovo paralelno s površinom. Kod stakla s premazom ili natpisima britvica ne ide — ostaviće trajne ogrebotine.

Kako da se rjeđe čisti

Jedno brisanje dok je rerna još topla, ali ne vruća, uklanja ono što bi za mjesec postalo tvrd sloj. Pleh ili folija na dnu hvata ono što iskapa — ali nikad direktno na dno rerne kod ventilatorskih modela, jer prekida cirkulaciju zraka i mijenja pečenje. Pokrivanje posuda smanjuje prskanje više nego bilo koja tehnika čišćenja.