Kako čitati više bez prisile

Ljudi koji čitaju mnogo rijetko imaju bolju disciplinu od onih koji ne čitaju. Imaju samo manje otpora između sebe i knjige — fizičkog i psihološkog. To je vijest koja olakšava, jer se otpor može smanjiti, a karakter ne mijenja lako.

Smanjite fizički otpor

Knjiga pored kreveta, u torbi i na stolu — tri knjige ili tri mjesta za istu. Telefon van dohvata ruke, najbolje u drugoj sobi. Nije stvar u snazi volje nego u tome šta vam je bliže u trenutku dosade, jer se u tom trenutku bira ono što je na pola metra.

Dajte sebi dozvolu da odustanete

Osjećaj obaveze prema započetoj knjizi koja ne ide zaustavi više čitanja nego bilo šta drugo. Jedna dosadna knjiga koju se „mora“ završiti može blokirati mjesece. Pedeset stranica je sasvim dovoljno da se odluči — a ako ste na pedesetoj i još čekate da postane dobra, nije.

Odustajanje od loše knjige najbolji je način da se pročita više dobrih.

Dvije knjige odjednom

Jedna zahtjevnija za koncentrisano čitanje i jedna lakša za umor navečer. Time se izbjegava najčešća situacija: da se ne čita ništa jer za „ozbiljnu“ knjigu nema snage, a druga nije započeta.

Audioknjige se računaju

Slušanje aktivira dio istih procesa kao čitanje, a rješava vrijeme koje inače propada — vožnju, kuhanje, šetnju. Za složene tekstove i poeziju papir ostaje bolji, ali za prozu i publicistiku razlika je manja nego što se pretpostavlja.

Biblioteka mijenja odnos prema knjizi

Kupljena knjiga može čekati godinama; posuđena ima rok. Taj vanjski rok radi bolje od bilo kakve lične odluke, a usput rješava i prostor i cijenu. Gradske biblioteke u regiji imaju i digitalne kataloge, pa se dio toga rješava od kuće.

Cilj koji preživi lošu sedmicu

Deset stranica dnevno je oko petnaest knjiga godišnje — više od prosjeka, a traje petnaest minuta. Cilj treba biti tempo koji izdrži gripu, selidbu i naporan mjesec, a ne rekord postavljen u dobroj sedmici.

Papir ili ekran

Za većinu ljudi razlika je manja nego rasprava oko nje. E-čitač s elektronskim mastilom ne svijetli u oči kao telefon i, za razliku od njega, ne nudi ništa drugo — što je ista logika na kojoj počiva digitalni detoks. Papir se bolje pamti kad je tekst zahtjevan, jer položaj na stranici sam po sebi nosi dio orijentacije.

Praktično pravilo: ekran za količinu, papir za ono što se čita polako.

Kako birati sljedeću knjigu

Lista „moram pročitati“ rijetko proradi, jer je sastavljena od knjiga koje bismo htjeli da smo pročitali, a ne onih koje bismo sad čitali. Bolje radi obrnuto: krenite od knjige koja vam se svidjela i tražite šta je oko nje — drugu knjigu istog autora, autora kojeg on spominje, ili nekoga ko piše o istoj temi iz drugog ugla.

Predgovori i pogovori su potcijenjen izvor. Onaj ko je pisao predgovor obično navede tri-četiri druge knjige koje su za tu temu bitne, i to je preporuka od nekoga ko je temu stvarno pročitao.

Ponovno čitanje nije gubljenje vremena

Knjiga pročitana u dvadesetoj i ista knjiga u četrdesetoj nisu isti tekst, jer čitalac nije isti. Ponovno čitanje je i najbrži način da se vrati navika kad je prekinuta — poznata knjiga ne traži zalet, a nakon nje se lakše ulazi u novu.

Ista pažnja koja se uvježbava na knjizi radi i drugdje: gledanje filma bez telefona u ruci je isti mišić.